Vijesti
  • Registracija / Studenti-ce

Intervju sa profesoricom Milkom Tomić

Kad odeš 'na studiranje' najčešće promjenom okoline budeš prisiljen i odustati od nekih svojih hobija i stvari koje te vesele. Ipak, neke stvari kao što su pjesma i prijatelji nije lako samo tako napustiti. Tome svjedoči i naš predsjednik Tomislav, kojeg je i samog nostalgija odvela na istok zemlje, u najveći grad Slavonije, Osijek.

Kada u istoj rečenici spomenemo Osijek i Drniš, većina mladih našeg kraja znat će da između toga stoji jedna poveznica koja se zove tamburaški orkestar „Krsto Odak“.  Iako se to čini nevjerojatno, u ne tako davnoj povijesti Zagore, bilo je sasvim normalno imati tamburaški sastav, iako je porijeklo tamburaške glazbe u Slavoniji. Drniš je tako krajem 19. stoljeća iamo vlastit tamburaški orkestar, kao i Oklaj, Siverić i druga manja mjesta u okolici. Danas, tamburaški orkestar iz Drniša, skoro svake godine ide na natjecanje u Osijek i tamo, među svim slavonskim tamburaškim orkestrima, redovito osvaja najbolje nagrade. Da je tako bilo i ove godine, svjedoči i naš predsjednik, koji je uspio izdvojiti i nekoliko minuta da porazgovara s dirigenticom orkestra, profesoricom i dirigenticom TO „Krsto Odak“ Milkom Tomić, koju je usput upitao i za poneki topli savjet.

Jedno od prvih pitanja bila su vezana uz samo natjecanje u Osijeku. U više od 30 godina rada, Osijek su osvojili svojom svirkom 15 puta. A na pitanje o tome osjeća li još uvijek tremu  kad dolazi na natjecanje, profesorica je odgovorila:

M: Uvik imam tremu. Virujem da je se neću nikad ni oslobodit. To nije trema koja upravlja sa mnom, recimo da je kontrolirana. Imam tremu samo na početku izvedbe, a onda se potpuno posvetim skladbi koju izvodimo.

T: Koji dio priprema za natjecanje Vam je najteži?

M: Pa najviše sredina. U početku, isprobavam s orkestrom,  dok ne odlučim koju ću skladbu. To ne radim odmah, nego kad vidim koja skladba najbolje leži orkestru. Pretkraj se skladba dotjeruje, svaka skladba ima neki teži dio i onda se kroz to odlučujem i ispitujem orkestar, ponekad i individualno da nađemo pravi izraz. Već na samom kraju rješavamo samo detalje, da postignemo svoj maksimum, do kojeg orkestar može ići. Pokušavam ne biti prestroga.

T: Ispred Vaše dirigentske palice izmijenile su se mnoge generacije mladih ljudi, među kojima sam i ja. Sve ste nas sa strpljenjem i pažnjom podučavali. U čemu ste pronalazili motivaciju?

M: Ljubav, kao prvo. I duševni mir. To nastojim prenijeti na sve vas, a čini mi se da i uspijevam. I koliko god mi bilo drago da vas vidim kako dobro svirate, posebno mi je drago vidjeti vas kako izrastate u ljude sa srednjoškolskim i fakultetskim obrazovanjem, koji su usto i pošteni, kao ljudi. Na to sam jako ponosna.

T: Je li istina što ljudi kažu da je nekada bilo lakše raditi s djecom?

M: Mislim da je to krivo. Sićam se vrimena prid rat, kad se za mladost govorilo da ne valja, mladost ovakva, mladost onakva, a činjenica je da je rat iznila baš mladost. Isto tako je i danas. U orkestru su djeca predpubertet pa srednjoškolci i vlada nestašnost, razni mladenački problemi. A kako odrastaju, formiraju karakter i s njime se treba znati nositi. Uvijek se nađu oni koji su spremni zagristi.

T: Specifičnost našeg orkestra je to što skladbe učimo napamet. Je li to razlog zbog kojeg su u orkestru samo osnovnoškolci i srednjoškolci?

M: Što se toga tiče, zasigurno da. Radi se o mladim ljudima koji još nisu zasićeni sa prevelikim količinama informacija. To je sve jedan drill, stvori se navika učenja i nije im teško, iako poslije natjecanja zaborave. Ako poslije odlučim izvoditi nešto ponovo, onda im je potrebna tek kratka obnova sjećanja.  

T: Djeca najčešće nakon srednje škole odlaze dalje na fakultet. Kako se vi nosite s rastancima?

M: To mi je najteži trenutak. Djeca tu provedu sigurno 6-8 godina i čovjek ne može biti u ovom poslu, a da se ne veže za njih. Naravno da se veselim nastavku njihova školovanja, ali ne mogu si pomoći, svaki put mi bude žao kad djeca odlaze.

T: Vraćaju li se stari članovi u orkestar?

M: Svake godine imamo feštu na Veliku Gospu i bude mi stvarno krasno kad se studenti priključe. Što se tiče povratka u Drniš, vrlo mali broj njih se ovdje zapošljava. Trenutno ih ima troje-četvero tu, i sviraju. Volila bih da ih ima više, nada umire zadnja i ja se nadam da će krenuti nešto!

T: Vi ste jedna od studenata koji su se vratili i proveli život u Drnišu. Koje su prednosti i mane ostanka?

M: Prednosti su blizina svega. Mana je to što je čovjek 24 sata izložen kritici, dobroj ili lošoj. Ipak, u teškim trenucima kroz koje prolazimo u životu, uvijek čovjek stane uz vas.

O tome kome će prepustit dirigentsku palicu, profesorica je rekla da već vidi svoju nasljednicu, ali da je potreban jedan duži period aktivnog rada s orkestrom za poptuno prepuštanje. Isto tako, vidi kao svoju moralnu dužnost oformiti nasljednika, jer ono što počinje i završava jednom osobom, onda nije dobro, niti je od koristi za društvo.

Jedna od velikih želja joj je i oformiti seniorski tamburaški orkestar. Međutim, postoje određene odgovornosti koje bi svaki član morao preuzeti, a koje bi trebalo uskladiti s obiteljskim obavezama. Zasada još uvijek ne postoji toliko ambicije.

15.listopada ove godine orkestar će navršiti 40 godina postojanja, što će se proslaviti lijepim presjekom tamburaške glazbe u kojem će se mjesta naći i za stare članove, ali i za orkestre prijatelje drniškog tamburaškog orkestra 'Krsto Odak', o čemu ćemo imati više riječi u skorije vrijeme. Za kraj nam je profesorica ostavila savjet-dva koje ne bi bilo loše poslušati i primijeniti.

M: Bilo koji posao koji radim, svakom prilazim ozbiljno i temeljito. U svakom poslu, a ovdje konkretno u pedagoškom, potrebno je biti pravičan. U tome treba jako nastojati, razviti osjećaj odgovornosti, prema kojem neće biti bitno otkud je tko, već formiranje osobe.

U nastavku možete pogledati fotogaleriju tamburaškog orkestra „Krsto Odak“ u gradu Osijeku na „XXXVIII. Međunarodnom festivalu Hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku“ 

Sveučilište u Zagrebu

Stipendije

Studentski centar

Studentski zbor

Pčelarstvo Divljaković

pcelarstvo

Vinarija Duvančić

vinarijaduvancic

Distribucija pića

dugi-z-95

Perković - Rakije i Likeri

perkiviclikeri1

Pršutana Miljevci

drniskiprsut