meni
  • Registracija / Studenti-ce

Studenti u bilom svitu

 

Đir po Bledu i Bohinju

Nakon ''urbanih'' destinacija red je doša na jednu ''iskonsku'', prirodnu... k'o i svaki pravi vlaj i to onaj koji je odrasta pod 'rvackom 'imalajom Dinarom, od mora su mi draže planine i tako je odluka pala da idemo na jednodnevni izlet u, Zagrebu relativno obližnje, slovenske Julijske Alpe na dva jezera, Bled i Bohinj. Zaputili smo se busom u organizaciji turističke agencije ujutro u 7h i nakon malo manje od 2 sata vožnje kroz slovensku pokrajinu Dolenjsku, u kojoj se nalazi i Ljubljana, polako smo ušli carstvo Alpa, odnosno u pokrajinu Gorenjsku. Oko autoceste su se počeli dizat visoki vrhovi, s desna su to Kamniško-Savinjske Alpe s najvišim vrhom Grintavec, visokim 2558m, sprida su se digle Karavanke sa najvišim Stolom na 2237m visine,  tvoreći prirodnu granicu s Austrijom, a livo čarobne Julijske Alpe s najvišim vrhom bivše države, a sad Republike Slovenije, Triglavom, visokim skoro 3 kilometra, točnije 2864m nad razinom Jadranskog mora koje mu je udaljeno ne puno više od 50km zračne linije. Iako je evo već lipanj, vrhovi i dalje imaju solidno sniga, pogotovo masivni Julijci, di se Triglav i susjedi bile ko da je siječanj, a ne umalo pa lito, al' da pohvalim i povučem malu paralelu s našom 'imalajom, iako niža od njih, sa 1831m (odnosno 1913m ako se uzme najviši vrh koji je kilometar s bosansku stranu granice) Dinara ima u ovo doba godine ostataka/krpa sniga na puno manjoj visini, odnosno na ''samo'' 1400 - 1500m, dok vamo to nije slučaj ispod 1800-2000m. Do Alpa nije bilo ni oblačka, a onda u skladu s prognozom, koju sam proučio prije polaska, nad vrhovima su se polako počeli stvarat oblaci koji su već dok smo došli u vidokrug, sakrili sam vrh Triglava tako da su mu se jedino vidile padine i najbliži susjed na sjeveroapadu, Rjavina(2532m).

Kod mista Lesce smo se skinili s autoceste i odveli se do gradića Bleda na obali istoimenog jezera. Gradić je stvarno prekrasan, uređen tip top, pravi alpski turistički đir. Prva destinacija na Bledu je bila krasna vožnja posebnim čamcem koji se zove pletna do otočića nasrid jezera koji je ujedno jedini slovenski otok. Na otočiću se nalai crkva Marijinog Uzašašća iz 15. stoljeća. Krasna vožnja je inače koštala 12 eura, al se itekako isplatila, a i ugođaj na otoku je bio vrhunski. Inače, uz crkvu je vezana i priča, a to je da su svi mladoženje u Bledu na vinčanju morali odabranicu svog srca prinit u naramku priko svih 900 stepenica na otoku. Pletnom smo se sat vrimena poslije vratili u grad i red je bio probat nešto autentično, a to su bili bohinjski sir na štandovima i bledske kremšnite u hotelu Park, kremšnite su bile prva liga, a sir je bio dobar, mada nije nešto posebno. Nakon toga zaputili smo se do crkve Svetog Martina i do bledskog dvorca na strmoj litici poviše jezera. Nažalost, čitavo jutro i prijepodne su se oblaci sve više gomilali nad planinama i taman kad smo se zaputili do crkve i dvorca opalio je pljusak koji se spustio sa Triglava. Padalo je ko blesavo idućih pola sata i omelo nas da se uspnemo do dvorca i uživamo u pogledu, al smo tamo imali prigodu prisustvovat vinčanju nekih ludih Škota koji su mogu reć bili prilično veseli, vjerojatno pod utjecajem kakvog dobrog škotskog viskija. Izgubivši tako  pola sata čekajući da kiša stane, morali smo se polako zaputit prema sljedećem jezeru, Bohinjskom i tamo nas je na sriću čekalo lipo vrime, jer je pljusak otpičio priko Stola i  Karavanki dalje na sjeveroistok u Austriju.

Vožnja do Bohinja je trajala nekih pola sata po zavojitoj cesti dugoj 15km kroz duboku dolinu rijeke Save Bohinjke koja je sa južnu, zapadnu i sjevernu stranu okružena strmim šumovitim vrhovima višim od 1900m. Sava Bohinjka i Sava Dolinjka koja izvire sa druge strane Triglava svojim spajanjem tvore rijeku Savu. Bohinjsko jezero je sa 4 km dužine i 1.5 km širine veće od Bledskog koje je 2 x 1.5 km veliko. Oba jezera su ledenjačkog porijekla i nastala su na kraju posljednjeg ledenog doba prije 10 000 godina kada su se debele naslage leda koje su se spuštale ni dolinu na svom kraju nataložile materijal, napravivši prirodnu branu i otopile, stvorivši ova dva jezera. Inače mala digresija i poveznica s našim krajem je da ledenjačko jezero imamo i u relativnoj blizini Drniša i Knina, a to je Šatorsko jezero na planini Šator (1873m) pokraj Bosanskog Grahova, a obilate tragove djelovanja ledenjaka imamo i na našoj Dinari, pogotovo oko njezinog najvišeg vrha Troglava. Glavni pritok Bohinjskog jezera je rječica Savica koja izvire slapom Savica ispod strmih stina na samom zapadnom kraju doline. Upravo je taj slap bio prva lokacija do koje smo išli i do njega se kreće pješke sa parkirališta u šumi poviše sela Ukanc. Staza nije teška, ni duga ni strma, a slap i njegova okolica, te pogled na dolinu i jezero su brutalni. Nakon slapa i jednog ladnog, rosnog Laškog u planinarskoj kući, smo se cestom u obalu jezera spustili do mista Ribčev Laz, di smo posjetili crkvicu Svetog Duha, most na samom rubu jezera ispod kojeg počinje Sava Bohinjka, te kipove''štirje srčne možje'' ilitiga planinara Luke Korošeca, Lovrenca Willomitzera, Matije Kosa i Štefana Rožiča koji su se 26.8.1778. prvi popeli na Triglav i koji za vijeke vjekova prstom pokazuju u planinu, koja se unatoč razvedravanju i dalje skrivala u oblacima. Oblaci su dopustili da se vide samo niži susjedi Tosc (2275m), Draški Vrh (2243m) i kompanija. 15-ak minuta smo ljenčarili na maloj plaži na obali jezera, a zatim je, nažalost, uslijedio povratak za Zagreb na kraju prekrasnog dana provedenog u Deželi.

Sveučilište u Zagrebu

Stipendije

Studentski centar

Studentski zbor

Pčelarstvo Divljaković

pcelarstvo

Vinarija Duvančić

vinarijaduvancic

Distribucija pića

dugi-z-95

Perković - Rakije i Likeri

perkiviclikeri1

Pršutana Miljevci

drniskiprsut